Miji blogovi

Poslovna saradnja:

петак, 9. јануар 2015.

Gde je rešenje?

Dok je dete veoma malo, najveći uticaj na njega imaju roditelji ili staratelji - fizički najbliži. Kretanjem u vrtić i školu dolazi do socijalizacije, uklapanja u dečiji svet, a pored roditelja u proces vaspitanja bivaju uključeni i vršnjaci, vaspitači, učitelji… Kasnije, kao tinejdžeri, deca stiču veliku želju da se dopadnu i da ih društvo prihvati. Od ključnog značaja za odnos između dece i roditelja jeste to da deca veruju u ono što im roditelji govore i  time izgrade međusobno poverenje koje će kasnije roditeljima poslužiti kao pomoćno oružje u nekim turbulentnim periodima u životu deteta.

Prvi zadatak roditelja je da  prepozna, i da prati promene u detetu usklađujući svoje ponašanje sa njime. 

Drugi korak je definisati kriterijume onoga što je poželjno, onoga što je prihvatljivo i onoga što je neprihvatljivo.

Treći korak je svakako određivanje mera koje će se sprovoditi ukoliko bilo koje dete radi nešto od ovih stvari ( prihvatljivo i onoga što je neprihvatljivo )

Rešenje je u pronalaženju i definisanju jasnih kriterijuma.

Činjenica je da u porodicama sa više dece, postoje brojne specifičnosti i kompleksnosti koje je nemoguće naći u porodicama sa jednim detetom. Za samu decu, imati brata ili sestru je iskustvo koje se praktično ne može nadoknaditi ukoliko ne postoji. U odnose između braća i sestara prožeto je puno emocija, koje tokom odrastanja, a i kasnije, mogu biti koliko pozitivna, toliko i negativne. U njihovim odnosima postoji mnogo mogućnosti za učenje i razvijanje.

* deo preuzet od
http://www.danas.rs/dodaci/psihologija

Нема коментара:

Постави коментар