Dok je dete veoma malo, najveći uticaj na njega imaju roditelji ili staratelji - fizički najbliži. Kretanjem u vrtić i školu dolazi do socijalizacije, uklapanja u dečiji svet, a pored roditelja u proces vaspitanja bivaju uključeni i vršnjaci, vaspitači, učitelji… Kasnije, kao tinejdžeri, deca stiču veliku želju da se dopadnu i da ih društvo prihvati. Od ključnog značaja za odnos između dece i roditelja jeste to da deca veruju u ono što im roditelji govore i time izgrade međusobno poverenje koje će kasnije roditeljima poslužiti kao pomoćno oružje u nekim turbulentnim periodima u životu deteta.
Prvi zadatak roditelja je da prepozna, i da prati promene u detetu usklađujući svoje ponašanje sa njime.
Drugi korak je definisati kriterijume onoga što je poželjno, onoga što je prihvatljivo i onoga što je neprihvatljivo.
Treći korak je svakako određivanje mera koje će se sprovoditi ukoliko bilo koje dete radi nešto od ovih stvari ( prihvatljivo i onoga što je neprihvatljivo )
Rešenje je u pronalaženju i definisanju jasnih kriterijuma.
Činjenica je da u porodicama sa više dece, postoje brojne specifičnosti i kompleksnosti koje je nemoguće naći u porodicama sa jednim detetom. Za samu decu, imati brata ili sestru je iskustvo koje se praktično ne može nadoknaditi ukoliko ne postoji. U odnose između braća i sestara prožeto je puno emocija, koje tokom odrastanja, a i kasnije, mogu biti koliko pozitivna, toliko i negativne. U njihovim odnosima postoji mnogo mogućnosti za učenje i razvijanje.
* deo preuzet od
http://www.danas.rs/dodaci/psihologija
Drugi korak je definisati kriterijume onoga što je poželjno, onoga što je prihvatljivo i onoga što je neprihvatljivo.
Treći korak je svakako određivanje mera koje će se sprovoditi ukoliko bilo koje dete radi nešto od ovih stvari ( prihvatljivo i onoga što je neprihvatljivo )
Rešenje je u pronalaženju i definisanju jasnih kriterijuma.
Činjenica je da u porodicama sa više dece, postoje brojne specifičnosti i kompleksnosti koje je nemoguće naći u porodicama sa jednim detetom. Za samu decu, imati brata ili sestru je iskustvo koje se praktično ne može nadoknaditi ukoliko ne postoji. U odnose između braća i sestara prožeto je puno emocija, koje tokom odrastanja, a i kasnije, mogu biti koliko pozitivna, toliko i negativne. U njihovim odnosima postoji mnogo mogućnosti za učenje i razvijanje.
* deo preuzet od
http://www.danas.rs/dodaci/psihologija
Нема коментара:
Постави коментар