Miji blogovi

Poslovna saradnja:

четвртак, 17. септембар 2015.

Dragocenost porodice u 21. veku

Sistem vrednosti

 " Драгоценост породице у 21. веку " која ће бити одржана 17. септембра у 20 часова на Правном факултету у Београду.
Говорник на трибини је и Ненад Илић наш познати редитељ, писац и драматург. Као продуцент, на челу је тима који ради на остварењу филма "Отац".
"Ако под хитно не почнемо да обнављамо урушени морал, наше друштво биће суочено са страховитим потресима. Последице могу бити несагледиве. Тренутно нам све изгледа умртвљено, безвољно и без икакве шансе да ће се нешто променити. Али Србима је неправда одувек била јак окидач. Ако се настави са бахатошћу, сиромашењем и заобилажењем елементарне правде, од економских и других реформи неће бити ништа."


среда, 1. јул 2015.

Porodica ? Sta to bese ?

Morala sam da podelim ovo sa svima vama koji zelite da razmisljate jos uvek svojom glavom. Naime, u proslom posto nacela sam temu usvajanja zakona za unistavanja porodice kao jedine validne institucije koja moze imati buducnost i koji ce nasim buducim narastajima trasirati buducnost koja nigde ne vodi.

Ima li neko normalan u ovoj drzavi da stane tome na put ?

Deca se vec uveliko oduzimaju roditeljima, pod karikiranim razlozima, i daju u hraniteljske porodice finansirane od strane drzave, a velikoj vecini roditelja ta ista deca oduzimaju se upravo iz razloga nemastine i nemanja sredstava za zivot, a sve to opet zbog gubitka posla i nemogucnosti ponovnog zaposljavanja. Zgodno zar ne ?

To ipak nije kraj, ne, izgleda da je tek pocelo.
Zelela sam da procitate jedan komentar, pa sami odlucite jesmo li mi bas toliko zastranili kao ljudi, bez obzira ko smo...sta smo..gde smo ...




ezbeh 
“E, da objavim i ja jedan komentar i ispeglam homofobe.
Za one simpaticne Hriscane koji se pozivaju na Bibliju i ostale religiozne gluposti:
-po Bibliji je gresno seci kosu na glavi, pa se svi sisate
-po Bibliji je gresno kada muskarac baci oko na zenu jer je time “vec ucinio preljubu sa njom u svom srcu”
-po Bibliji je gresno imati seks pre braka
-po Bibliji je gresno ne postovati roditelje, sa kojima vecina vas prica kao da su im ortaci
-po Bibliji je gresno pozeleti nesto tudje, a svi to radite redovno
-i pre svega, po Bibliji je gresno osudjivati druge i suditi u ime Boga, kao i pominjati ga u besmislene svrhe, a vi to redovno radite pominjanjem njega u svojim glupim stavovima punim mrznje i ogorcenosti
Sta cete sad? Da prebrajate ko je vise grehova pocinio kako bi nagadjali ko ce prema vasem Bogu ici u pakao, a ko ne? Pateticno.
Za one homofobe koji se pozivaju na to kako je to neprirodno:
-cisto da vas potsetim da kompjuteri sa kojih to pisete akodje nisu prirodni, kao ni telefoni koje redovno koristite, kao ni kondomi koje vecina vas koristi, kao ni 90% stvari koje vas okruzuju, ali naravno to cete ignorisati kako bi mogli da izigravate savrsenstva prirode i govorite sta je prirodno a sta ne uprkos tome sto ne znate ni osnove biologije ili bilo cega drugog, sto se lako da zakljuciti na osnovu vasih “argumenata”, ako ih tako mozemo i nazvati
-homoseksualnost je uocena kod STOTINA zivotinjskih vrsta, lavova, pingvina, delfina, pasa itd.
-molim vas da mi objasnite iz kog razloga, ako homoseksualnost, jelte, nije prirodna, muskarci imaju g-tacku u zadnjici
Za one homofobe koji tvrde da je to izbor ili da se to “obrazuje” tokom odrastanja:
-tehnicki tvrdite da bi mogli da postanete gejevi ako vidite dva geja na ulici, sto je apsurdno i smesno zapravo; stavise: mozete li kontrolisati na koga ce da vam se digne? Ne. Mozete li da izaberete ko ce da vas privlaci? Ne. Po kojoj osnovi je to izbor??
-molim vas da mi objasnite iz kog razloga su primecene razlike u genetici izmedju strejt muskaraca i gej muskaraca?
-zapitajte se ko bi uopste izabrao da bude gej? Zasto bi neko izabrao da bude ponizavan u skoli, osudjivan po internetu, bombardovan uvredama od strane praznoglavih primitivaca… Ako je biti gej izbor, zasto ih to ima i u Rusiji, Africi, Aziji… Zemljama u kojima se za to U 21. VEKU dobija smrtna kazna? Zasto bi bilo ko hteo da bude gej u takvim zemljama? Zasto ih to ima i tamo?
Za one koji kazu da homoseksualci ne doprinose covecanstvu jer ne mogu da se razmozavaju:
-gomila homoseksualaca ima decu, mnogi imaju cak i biolosku decu preko surogat majke, ali naravno, do dete ne sme da se kvalifikuje kao ljudsko bice ako nema i mamu i tatu, je l’ da?
-gomila gej parova usvaja decu iz prihvatilista, detetu je mnogo bolje da odrasta i uz dve osobe istog pola nego bez ikoga u prihvatilistu gde ce verovatno odrasti u nekog krimosa; usput, za ove strasno zabrinute i velikodusne sto se brinu za jadnu decu da ih neko ne zeza u skoli jer imaju dva roditelja istog pola, deca se zezaju po skoli zbog mnogo manjih stvari, to ce samo ojacati dete da ne bude primitivac kao ta deca koja ih odbacuju, a po vasoj logici slepi, gluvi, nemi, invalidi i ostali ljudi takodje nemaju pravo na decu jer ce, eto, deca da im budu zezana u skoli zbog njihovih roditelja
-ako niste informisani, planeta je malo ono kao prenaseljena, a sto je vise ljudi, vise se resursa trosi i vise ce ljudi umirati od gladi, uzmimo za primer Afriku, Indiju, Kinu, Ameriku… tako da, s obzirom na to da medjusobno ne mogu imati decu, homoseksualci su kao takvi poklon covecanstvu iz prostog razloga sto doprinose stvaranju ravnoteze u broju stanovnika na Zemlji, ali naravno, vi ste neobrazovani i neuki tako da vam oprastam na glupostima koje pricate
A sada kada sam vas naterao da shvatite koliko zapravo niste u pravu i koliko ste dozvolili da drustvo upravlja vama na osnovu neargumentovanih sebicnih gluposti koje stvarate u tom drustvu, mozete slobodno da promenite svoje misljenje na ovu temu ili se jednostavno sklonite sa ove sekcije komentara nakon sto shvatite da se posao homoseksualaca vas uopste ne tice niti bi trebao da vas brine jer niste jedni od njih… Ili jeste?
Uostalom, ove Srbende neka gledaju na sve ovo pozitivno- vise zena za vas ;)”

Vise nije u najavi

Prednacrt građanskog zakonika odškrinuo je vrata za zakonsko priznanje istopolnih brakova u Srbiji.
Citam u Telegrafu i ne verujem....
http://www.telegraf.rs/vesti/1637810-srbija-legalizuje-gej-brakove-gejevi-i-lezbijke-pored-gradjanskog-vencanja-usvajace-i-decu
Vec sam pisala na ovu temu, ali duboko u sebi se nadala da "to" nece proci kod nas, medjutim...
"Prednacrt građanskog zakonika od 26. juna je na javnoj raspravi, a o istopolnim brakovima izjasniće se Komisija za izradu zakonika tek nakon završetka rasprave.
Ako stručna i šira javnost u Srbiji zauzmu stav da je moguće legalizovati istopolne zajednice to će se onda urediti posebnim zakonom."
Za siru javnost znam, ali kao da ne znam, jer ko pita tu siru javnost za misljenje sem sto je koriste za svoje uvrnute i nerealne statisticke podatke. Strucna "javnost" je vec nepoznanica za mene i  ne bi me cudilo da je gore navedeni zakon vec u legalnim tokovima preko svih redova. 
Dokle vise ?
ZNA SE STA JE PORODICA

Ono sto ne shvatam i ne zelim da shvatim, jer nema mesta logici, je to da ce nam opet decu postaviti izmedju cekica i nakovnja:
"Što se tiče usvajanja dece, prema rečima Slobodana Petrovića, predsednika Radne grupe za izradu zakona svako ko ispunjava zakonske uslove da bude usvojilac, može i da usvoji dete, a prema tim rečima, ako bude usvojen zakon koji reguliše istopolne zajednice, život u njoj ne bi bio prepreka za usvajanje dece."
Uzas !
Gde su ovde PRAVA DETETA ?

петак, 29. мај 2015.

Urusavanje zivotnih vrednosti

Cemu ovaj naslov ?


To je zakljucak koji mi kola po glavi vec satima...nikako da dodjem sebi posle surfovanja po internetu, a mogu slobodno reci da je " urusavanje" blaga rec za ono sto nam se dogadja. Kompjuteri, tableti, telefoni..stvoreni naizgled da nam olaksaju zivot, a u stvari satrce nas do korena i to takvom brzinom da necemo znati ni sta nas je snaslo. Govorim u mnozini, stavljajuci nas sve u isti kos ne gresim, jer vrtlog nas je sve poneo bili mi toga svesni li ne. 

Internet prozor u svet !

Svetlo na kraju tunela, neogranicena mogucnost za komunikaciju, brzina, velika enciklopedija na dlanu, bez zahteva, izobilje ponuda i potraznje, zarade i minimalna ulaganja, i sve to i mnogo vise za samo jednu prostu cinjenicu- ulog je vreme. Mali ulog za sve sto se nudi, zar ne...Vremena bar imamo, nezaposlenost, usamljenost, nemastina daju vreme u izobilju, a internet nudi zamenu za sve sto nam je nedostupno u stvarnom svetu. Ponuda poslova je neverovatna, jedan klik i primljen si, uslov je samo vreme koje treba da utrosis na tom istom internetu i zarada je sigurna ( ? ). Jedina mana tih ponuda je sto 90% korisnika interneta radi tu klik zaradu ( besplatna reklama sa portala i raznih platformi onih koji su se dosetili da iskoriste dokon i naivan narod )


Oglasni sajtovi trljaju ruke dok se mreza korisnika siri kao epidemija, ponuda i potraznja svega i svacega uz besplatnu mogucnost uclanjenja. BESPLATNO je magicna rec ovom narodu, a mogucnost da nesto proda i dodje do kakvih takvih para je neprocenjiva. Znate li koji su oglasi najposeceniji ? 
Ponuda zenskog tela, mada ni muskarci ne kaskaju mnogo. Prodaja zivog mesa i to dobrovoljno za sitne pare. Mlade devojke nude sebe kao na tacni provokativno obucene ili golisave ko od majke rodjene u neverovatno ponizavajucim pozama nudeci svoje usluge od reci do reci, za tacno odredjenu cifru.
Znate li koliko kosta dostojanstvo danas ?
Celih 2 500 dinara !
Pored devojako tu su i mlade mame koje zele da popune vreme i usput zarade malo para i nadaju se i malo paznje. Prezaposlene zene koje nemaju drugi zivot kao intimu, pa placaju za drustvo i to naravno mladjih muskaraca, jer je vec odavno " trend " uvrnutih veza .Tu su i udate zene kojima treba akcija zbog dosadnog braka ili sve cescih parova koji zele uz nadoknadu naravno da nesto i zarade. Sve to stoji u pojedinacnim licnim oglasima koji su preplavili domacu internet mrezu.
Rezultat je ocekivan na sve pikanterije prezentovanje uz otvorena vrata - ( nametnuta ) pomama za nekad nedostupnim, sramotnim, zabranjivanim ( nekada se znalo ko su kurve i cemu sluze ) , probudjena potreba za ispunjenjem tajnih zelja ljutskog uma ( nekada bilo muskog uma, ali novi poredak dozvao je i zenski um na megdan ). Laz, razdor, nezadovoljstvo, prevare, razvodi, rasturene porodice, haos i rasulo - to je rezultat !
                                                                                                                                                 Zalosna je istina da je "dostojanstvo" kao rec izbrisana iz recnika. Do svesti ljudi ta rec vise ne dopire, kao ni " ponos " koji je bio simbol ovog naroda.  Sta nam se to desilo ? Nije nemastina, nemanje para, posla...Izopacenost se provukla kraj nase ravnodusnosti i zasela nam na grbacu jureci kuda ? 



понедељак, 11. мај 2015.

Savremeno vaspitanje ili odsustvo vaspitanja

Gde smo posli i dokle smo stigli ?Dobro pitanje !
Od patrijahalnog, do savremenog vaspitavanja i vaspitanja.
Teorija savremenog ?
Slanje pogresnih poruka deci ? Razbijanje tradicionalne porodice ?Urusavanje svih  autoriteta ?

Mi smo i kao drustvo, i kao pojedinci zapali u veliku krizu, pre svega postovanja. Koren krize autoriteta  jeste porodica, ali problem je mnogo siri. Kao drustvo digli smo ruke od nase dece, saljemo im pogresne poruke svojim ( ne ) ponasanjem i u njihove glave se utiskuju pogresne slike dok jedno govorima, a drugo radimo. Otuda odsustvo odgovornosti, pristojnosti, zdravih zivotnih navika. Autoritet ? Izgubio se usput. Bez postovanja nema autoriteta to je valjda jasno. 

Patrijahalno vaspitanje nas je nekada ucilo sta nije pristojno, i u to vreme znalo se ko je ko. Osipanje tih bitnih vrednosti lezi u modernom drustvu koje je kao stihija zahvatilo sve svoje segmente pa i porodicu kao instituciju u kojoj je dete osteceno kao koleteralna steta. 
Zar nije strasan podatak da postoje signali za jos vece urusavanje naseg drustva. Zapitam se ponekad zar je tako strasno i nemoderno vaspitavati decu po starom oprobanom principu, da su "dobar dan".. " izvolite"..." hvala"... i " molim " reci koje ne bole, da su to magicne reci koje otvaraju i najteza vrata i da se njima ne gubi apsolutno nista, a dobija se divna navika koja vuce za sobom jos mnogo slicnih. Ali, uvek postoji to "ali" kao drugostrani odgovor, gde poceti, gde su granice koje treba pomeriti i kako ? Ta se pitanja sama namecu, a ista me teraju da prozovem i svoju generaciju " Titove pionire" i zapitam ih znaju li mozda oni gde smo to napravili propust, jer pred nasim ocima su nas zadesile sve promene u drustvu koje su povukle za sobom i nas i nase (ne)ponasanje i naucene stavove prema vaspitavanju koje i dalje nosimo u sebi. Gde smo to poklekli i pustili sve niz vodu ? Zar su drustvene norme toliko ojacale nad nepisanim pravilima koja su kroz istoriju opevana i to ne jednom, cija je snaga uvek nalazila put ka moralnoj pobedi.

Znam, znam, sad ce neko reci da gresim, da vecina vaspitava svoje potomke bas onako kako je naucen i da u kuci vlada demokratija samo da bi se eto ispostovala prava deteta po vazecem zakonu, ali da se ipak zna ko sta sme i sta nesme. Reci ce da su vremena teska, da nije isto ono nase Titovo i ovo ograniceno detinjstvo nase dece, sto nas opravdava da kako znamo i umemo pomognemo svojoj deci, da im olaksamo i nadoknadimo im nedostatak vremena i para sa eto nekim  ustupcima.
Ispravite me ako gresim, ali mislim da nam se problem privukao zaobilaznim putem, na mala vrata. Koji li je haos u glavama nase dece ako im cineci taj neki ustupak radi ravnoteze recimo dozvolimo da izostanu sa nastave jedan dan i prihvatimo bez kontrole njihovu tvrdnju da su bolesni, iako znamo za najavljeni kontrolni, a do juce smo ih teorijski ucili da nije lepo lagati, da su u lazi kratke noge...bla..bla..bla..Sve odlazi u vetar !
Na licnom primeru, moja velika greska ( i verovatno greska mnogih roditelja ) je prepricavanje kao anegdotu reagovanje starijeg deteta na pojedine stavove i primere, u prisustvu mladjeg deteta koliko god da je dete malo. Tako sam ja verovatno prepricavala isti primer navodne bolesti u cilju izostajanja sa nastave svog sina, gde sam mu doskocila recima da nema problema, ali da mora na pregled skolskom lekaru na sta bi on obicno odgovarao da mu i nije toliko lose i da ce ipak otici u skolu. E to moje prepricavanje mi se obilo o glavu kada je cerka, kao mladje dete, stasala za te iste izostanke i kad je na moje reci o doktoru odgovorila da nema problema i da mozemo odmah na pregled. Nisam isprva povezivala tu razliku medju njima, jer svi obicno kazemo da je drugo dete promucurnije i snalazljivije. Na kraj pameti mi nije bilo da deca SLUSAJU i da cuju sve sto mi izgovorimo. Sabrala je samo dva i dva...

Ovakvih primera je i previse, na nasu zalost to su nasi propusti i to veliki.


 Uzalud ih ucimo da je recimo rad stvorio i odrzao coveka, kad ih sa svih strana zatrpavaju informacije koje govore suprotno na zivopisnim primerima da se moze lepo ziveti i bez nekog preteranog rada, dok gledaju nas kako jedva sastavljamo nedelju sa nedeljom da ne govorimo o mesecima i godini, a radimo i po dva posla. Uzalud ih ucimo o postovanju starijih dok nas gledaju kako se sami sklanjamo ne zahtevajuci to svoje pravo od mladih i drcnih grupa bundzija i huligana na ulici i u prevozu,  kojih je svakim danom sve vise, a mi smo sve manji. 










Ucimo ih da je duvan stetan, onda zapalimo cigaretu pred njima.

Kazemo im da treba da brinu o starijima, a mi nemamo vremena da obidjemo svoje roditelje.

Teramo ih da uce i postave sebi ciljeve, a onda kukamo na sav glas kako su nasi dani svi isti, kako smo dzaba ucili i zavrsavali neke skole a sad radimo sasvim desete poslove.

Vaspitavam ih da vole, da brinu i budu posteni, a onda se razvedemo jer je jedan od nas varao onog drugog i u tom haosu zaboravimo da imamo decu koja pate.

Uzalud, uzalud nam nase vaspitanje i znanje i ljubav i zelja i potreba...

Uzalud krivimo svoju decu, oni su samo slusali, gledali i zakljucili...

Uzalud pokusavamo da ispravimo krivu Drinu...

Nije ovde rec o odsustvu vaspitanja, vec cinjenici da nam se teorija ne poklapa sa praksom !



петак, 8. мај 2015.

Preobražaj: МЕСЕЦ И ЈA

Preobražaj: МЕСЕЦ И ЈA: Ноћ је..глуво доба,високо на небу месец ,смеши се као да види мој лик скривен у набору лаке завесе крај отвореног прозора. Л...

четвртак, 7. мај 2015.

Roditelji ovo obavezno procitajte

Na http://www.istinito.net/ nabasala na clanak koji moram podeliti

http://www.istinito.net/lifestyle/roditelji-ovo-obavezno-procitajte-i-sta-sad-roditelji/



Zalosna je nasa istina i tuzna stvarnost, jer nezamerljivi broj roditelja cini greske iz potrebe da kompenzuje manjak vremena opravdavajuci se ljubavlju i brigom, gazi po svim pravilima vaspitavanja, gurajuci pod tepih ocigledne probleme koji se nizu u beskraj. Propustene generacije hodaju nam ulicama kao tempirane bombe, vidimo ih, okrecemo glavu i od njih i od njihovih stvaraoca. Zasto je to tako ? Slikovito objasnjenje kao odgovor pronacice te u postu na gornjem linku, ali nije dovoljno. Zasto ? Zato sto je kukolj preovladao zito, eto zato ! Zato sto srz problema lezi mnogo dublje.
Znate li sta me je potaklo da pocnem sa pisanjem ovog bloga na temu porodice ?
Izjava u obliku saveta jednog dugogodisnjeg vaspitaca, zene koja je ceo svoj radni vek posvetila deci, a pred penzijom je. Njene reci upucene mladoj buducoj koleginici studentu odzvanjaju mi u glavi kad god se provuce vest da je neko mlad izgubio zivot u saobracajnoj nesreci, vest o masovnoj tuci u sitne sate, silovanju i otmici mladih ljudi, kad god cujem da se desilo ubistvo u nekoj tamo porodici i to neretko da je dete izvrsioc ili jos gore, ako moze postojati to gore, da roditelj digne ruku na svoje pokolenje. Elem, savet starije koleginice mladjoj bio je da bezi sto dalje iz izabrane profesije vaspitaca, jer nisu deca problem danasnjice vec roditelji te dece, njihovi kruti stavovi i bezobrazni nastupi koji ruse sve, pocev od postovanja do autoriteta, na cemu se i zasniva vaspitanje i pravilno usmeravanje. Sve to je naterala sebe da izgovori osoba koja je podredila ceo svoj zivot udaranju temelja buducnosti. Gde se onda potkrala greska, kad je bas ona i mnogi njoj slicni izvela na put generacije i generacije sada bas tih roditelja koji gube dodirne tacke sa stvarnoscu? Drustvo i drustvene norme, odgovor je prost i nazalost nasa realnost za danas, ali i za ono sutra koje dolazi.
Jeste li shvatili jacinu gorcine datog saveta ? Ja je osecam kad god pomislim na buducnos koja nam se kezi zlurado cekajuci da pozanjemo sve ono sto smo posejali, a vec ubiremo trule plodove. Ceka nas uzas, a mi cutimo. Ocekuje nas beda i glad, a mi i dalje trpimo.
Oprostite, tesko mi je da pisem bez poredjenja, ali metafore su tako ocigledne. Podjite od sebe, od svoje porodice i virnite bar na trenutak u buducnost, ali sirom otvorenih ociju. Sta vidite ?
Kad sam napisala da je kukolj preovladao zito, videla sam gomilu mladih ljudi koji besposleno tumaraju u najsitnije sate svojim gradovima, nisam mogla da previdim prekobrojne pripite nekontrolisane mladice i devojake za volanom uvek skupih automobila i nije moglo da mi promakne da se ti isti mladi ljudi pojavljuju vise ili manje u tabloidima, u politici, na estradi. Da li su to oni ogledalo naseg drustva ? Jadna nam majka! Da li su oni buduce vodje? Zar se ne namece pitanje STA MI TO OSTAVLJAMO U NASLEDJE NASOJ DECI ?



Znate li kako ja to vidim, kako se samo po sebi namece kao kad slazes puzle sa dvojnom slikom. Uvek postoji i ona druga strana. E ta druga me i zabrinjava, jer na njoj je opstalo postovanje, red, humanost, vera i za divno cudo i ljubav. Na toj drugoj strani su oni izopsteni iz drustva, otpatci u ocima tatinih lovatora, nemocnika koji ne mogu da se uklope svojom obicnoscu u drustvo malih mocnika koji haraju po svim sverama njihovih zivota koristeci tu vecinu kao otirace, jer im je dozvoljeno. Raslojavanje je odavno na snazi, to nam je valjda svima jasno. Teorija nam se nikako ne poklapa sa praksom i to je centar sveg zla koje nas sve vise okruzuje i zacarani krug iz kog kao nema izlaza.


Pricamo price svojoj deci drzeci se pravila......u sledecem postu.

среда, 11. март 2015.

Toliko mi dobro ide da mi je neprijatno

"Stvari su nam krenule i bolje nego što smo očekivali", rekao je premijer i dodao da je, između ostalog, uprkos smanjenju plata i penzija, prosečna zarada porasla na iznad 49.000 dinara.
Objasnio je da je to moguće jer je "inspekcija rada ozbiljnije radila svoj posao, što je poreska inspekcija radila bolje svoj posao, tako da je 400 evra prosečne plate nešto što dugo, dugo nismo imali u Srbiji.

Nas premijer se ne opterecuje sitnicama, niti zalazi dublje u analizu, jer prosek je dovoljan pokazatelj. Ne znam samo ko su oni koji ulaze u taj njegov prosek, jer obicni smrtnici imaju od 20-25 000 platu sto znaci da dve plate u porodici jedva da dosezu do tog njegovog proseka.

Da vam ispricam jednu pricu, ko zna, mozda nas premijer i ne zna kako mi smrtnici prezivljavamo, kako su nam  krajevi meseca tesni,a mozda nas i cuje ako budemo dovoljno glasni. Kako god, moja prica pocinje, a Vasa...? 

" Budi me zvonjava telefona...uporan je, koliko god ga ja puta prekinula. Ustajem i trazim opciju"iskljuci". Tako..vise mi nije potreban, pa ga odlazem kraj televizora. Ni on mi uskoro nece biti potreban, mislim na TV, jer cim iskljuce postojeci signal i predju na digitalno emitovanje, bice obicna prazna kanta koja skuplja prasinu. 6000 din ! Uredjaj koji treba kupiti ili nema slike ! Sta sad, nema pa nema..lako cemo bez tv programa, kao sto se navikavamo bez mobilnih telefona. Mir i tisina, iskljucen iz spoljnog sveta..a najbolje od svega je to sto ni lesinari iz banaka ne mogu do tebe. Mobilni telefon sam iskljucila jer mi se pruzila prilika da raskinem ugovor o pretplati, prava stvar u pravo vreme ( preduge su te dve godine koje te vezu i ne pustaju) Pokusala sam sa dopunama, ali minimum 200 din nedeljno pa x4 nedelje...( i uvek, na pred sam kraj meseca, opet fale minuti...) previseeee. Jeste to manje od racuna mesecno po 1300 din u pretplati pa sve to x4 jer nas je toliko u kuci i svakome treba...ali nema vise...Ta usteda dobro dodje kad treba platiti racun za struju od 7500 din iako cele zime po kuci svi setamo u onim cebastim bade mantilima,  ili zimskim dzemperima, a cebad je prateca oprema..cim sednes uvijes se ko kifla. Tu je i  racun za vodu od 2500 din iako stvarno nemamo bazen iza kuce...jedino ako se nije komsija prikacio za mrezu...U obavezna placanja ulazi i porez od 850 din po dugu od prosle godine + 850 din kvartalna ovogodisnja rata ( imali smo jednu platu manje prosle godine i to nam se obilo o glavu u vidu duga)sto je dodatak koji nikako ne smem da preskocim, kao ni smece koje placamo kazu po kvadratu prostora i po njima 750 din ( bez osiguranja naravno..) mesecno je realno,mozda i jeste realna cena za odnosenje kese-dve nedeljno. Zato je i internet paket od 1600 din kao neka usteda( iako trosimo impulse fiksnog tel.svako vece pozivajuci provajdera zbog zastoja u protoku...).Tu je naravno i rata kredita za ves masinu od 5000 din  iako masina nije radila ni mesec dana...zbog otpadnih voda koje nemaju gde da oticu, pa se izlivaju septicke jame/ nemamo kanalizaciju iako smo u gradu,  zato ves masinu izigravaju moje ruke cim se vrate s posla, a voda se u kantama iznosi napolje ( to vec niko ne placa) Eto to je brat-bratu 20 000 din sa taksama koje svi placamo na salterima posta i banaka. Bilo bi mozda i za prezivljavanje da su to svi izdaci, ali tu su mesecne karte za jednog studenta, ima ukupno 3 prevoza: gradska mesecna za studente u nasem gradu iznosi 1700 din, medjugradska do Beograda 2200 din i Bus plus mesecna za studente 1100 din. Znaci 5000 din. samo za prevoz jednog deteta, a imamo ih dvoje. Tu su i mesecne karte za nas dvoje zaposlenih koji svakodnevno putujemo isto do Beograda, sto znaci jos 2x po 2200( za gradski), 4600( medjugradski), 3200(busplus), a to je 20 000 din ( doduse dobijamo po 3000 din na ime prevoza svakog meseca) 
Eto to je prica koja me budi i uspavljuje! Nikako da rasporedim onaj Vucicev prosek koji se svakog meseca priliva u nas kucni budzet. Ostane doduse nesto para za hranu, pa to rasporedimo...................................... 
Vreme je da se krene na posao 6.30 je, pa nazuvam cizmice kojima sam sinoc lepila dzonove ( razlepile se od ovih dosadnih kisa i tabananja sest dana u nedelji pa puta..uf.. dosta su i trajale). Napolju sipi li sipi..zima je, a pada jesenja kisa. Zadizem kapuljacu kaputa (kisobran su mi odavno ukrali u prevozu ) i zurim ka stanici, moram da prepesacim jedno 20 min. Toplije mi je dok hodam, ali pazim da izbegnem barice kako ne bih ostala bez dzonova, prevrcem ocima na samu pomisao kako kupujem nove cizme....ne, to nikako, uletela bih u minus i sa ratom od 1000 din...zato vesto izbegavam i blato i barice koje prekrivaju stazu celim putem. Autobus kasni. Bice guzve u svim prevozima, a ne smem da zakasnim. Cupkam kako bih se ugrejala mada vetric  prodire kroz tkaninu iznosenog kaputa, zato cvrsce zatezem sal misleci kako ovo stajanje na vetrometini u rano jutro uopste nije humano, al ko te pita, cuti i cekaj. Konacno je stigao autobus dupke pun, nekako se svi provlacimo jedni izmedju drugih, stajemo na po jednoj nozi i avantura od sedam stanica pocinje..Tip ispred mene je toliko visok na je moj nos na pola njegovih ledja, ne mogu da se pomerim, a jakna mu natopljena kisnim kapima isparava i siri neki ustajao miris, ne naftalin...ovo je neka mesavina znoja, vlage i valjda prljavstine...muka mi je, zeludac mi se buni i uskomesao se opasno...Brojim stanice, jos dve.." izdrzi Ines" govorim sebi i disem ko riba otvorenih usta. Neko mi je nabio lakat u ledja. Joj...samo kad bih mogla...U to mi misli prekida zena sa leve strane koja tik do moje glave pocinje da kaslje, prvo polako i uzdrzano, ali to je tesko kontrolisati znam, sa kratkim napadom, prociscava grlo uzalud pokusavajuci da spreci neizbeznu provalu. Nema cekanja. Okrecem se ka vratima i uz nekoliko "izvinite" uspem da iskocim iz autobusa jednu stanicu pre...uf. To neplanirano pesacenje tj. trcanje do sledece cepa mi grlo zbog hladnog vazduha, kosa mi je vlazna..znam da to nikako ne valja, virusi i prehlade haraju ovih dana...ali nemam vremena mnogo da razmisljam, ako ne pozurim kasnim na sledeci prevoz. Ni trcanje nije pomoglo, autobus mi odlazi kako kazu " ispred nosa. " Uto staje kombi ispred nas nekoliko i vozac kroz odskrinut prozor vice" prevoz do Beograda!" sta cu, pogledam oko sebe, njih troje vec ulazi, ja vec kasnim, znaci daj sta das..ulazim i ja. E to je tek bio dozivljaj ! Kombi me je podsetio na film " Ko to tamo peva" a mi na putnike iz tog filma...Sedista rasklimana i strokava, obloga tavanice visi na nekoliko mesta, prozori neprozirni od prljavstine, ne spoljne, vec iznutra,a draperije nisu videle deterdjent, bogami ni vodu u skorije vreme. Uzas ! Tiha jeza ! Beda i nemar!Ne znam sta me vise rastuzuje, kombi ili mi. sedimo u tisini, gutamo i svoju bedu pitajuci se kako smo spali na ove grane. Pogledi svih putnika je zakucan negde dole, cuje se poneki uzdah. Tisina je preglasna, glasnija i od karoserije koja skripi i motora koji stekce na svakoj neravnini na putu. Stizemo nekako i do lepog Belog grada, posle punih 45 min....kasnim... vozacu placamo voznju i iskacemo ko pokemoni u maloj sporednoj ulici nedaleko od stanice, zbog inspektora koji love sve nelegalne prevoznike. Idem ka stanici i gledam 50 din svog kusura od karte...usteda..od 50 din ? lepo...mogu do pekare po dve kifle! U glavi vec racunam 50 x 26 dana, pa x 2 ( i povratak)... mozda bih mogla da ustedim ako umesto mesecne karte...Auuu pa to je citavih 2600 manje ( pola rate kredita !!!) S tim mislima uskacem u gradski prevoz, verifikujem kartu za svaki slucaj iako je mesecna, trazim pogledom slobodno mesto kog nema naravno i gledam na sat...ako ne budem cekala dugo na Novom Beogradu...stizem na vreme.." Vasu kartu, molim na pregled" cujem glas ispred sebe. Gospodja sa legitimacijom pilji u mene nepoverljivo. Otvaram tasnu i trazim...nema ...gde sam spustila karticu ?...preturam po dzepovima...nema..." Spremite svoja dokumenta !" ledeni glas ide uz pogled. " Imam mesecnu kartu" odgovaram i trazim i dalje, panika mi steze grlo, pa mi je glas piskutav " Samo malo, negde sam je zaturila" Medjutim ledenom glasu se pridruzuje jos jedan samo muski prodoran " Gospodjo dokumenta ili izadjite sa nama " E sad mi je vec dosta...podizem pogled, osecam kako mi obrazi bukte, od ponizenja, straha...mada nema potrebe jer kartu imam...Zaustim taman da nesto kazem, kad osetim necije prste na svojoj saci, okrenem se i suocim sa lepim plavim ocima devojke koja mi se smesi " Drzite karticu u drugoj ruci sve vreme". Tog trenutka osetim kako mi se ravne ivice urezuju u dlan leve ruke. Zahvalno se nasmesim devojci i pruzim otvorenu saku ka ledenim licima. Nesta vise nisam cula, trebao mi je vazduh i ona kisica sto sipi...Boze koji blam zbog blokade nerealnog straha. Gledam za kontrolorima koji opkoljavaju sledecu zrtvu i stisnutih usana izlazim iz prevoza. Sve ono sto bi pokuljalo iz mene, ne bi bilo dobro, zato gutam neizgovoreno i stajem kraj ostalih putnika da sacekam sledeci prevoz, moj cetvrti od jutros i poslednji. Sada je 08.00h  stizem...ipak stizem na vreme, necu imati vremena za kafu, ali i ne moram je popiti danas...mozda bih mogla da prestanem da je pijem uopste...to bi mi ustedelo....Hm..da...dobra je i to cifra ! 
Ulazim u krug centra i razmisljam kako mi je danas dobro islo i sa ustedom i sa samokontrolom. Zadovoljna sam sobom !
Treba jos samo odraditi svojih 8h i vratiti se istim putem svojoj kuci.........daleko je 17.30 h.......................
DRAGI PREMIJERU TOLIKO MI DOBRO IDE DA MI JE NEPRIJATNO DA POGLEDAM U SAMU SEBE IZA OGLEDALA !

петак, 27. фебруар 2015.

Zakon o rodnoj ravnopravnosti

 

OMBUDSMAN PRIPREMIO ZAKON: Obavezna promocija homoseksualnosti od vrtica do studija !

Ukoliko Zakon o rodnoj ravnopravnosti zaživi, deca u Srbiji će u školama učiti o prirodi homoseksualnog odnosa, transrodnosti, interseksualnosti, seksualnoj orijentaciji...
Zakon o rodnoj ravnopravnosti koji se priprema punom parom, a čiji se predlog, odnosno Model već nalazi na sajtu Zaštitnika građana predviđa različita predavanja o homoseksualnom odnosu u školama. Međutim, kako stvari stoje, ona neće biti opciona, odnosno u skladu sa željama učenika i roditelja, jer Zaštitnik građana predlaže da se održavaju svoj deci bez izuzetka.
Naime predlog ovog zakona kaže da se nа svim nivоimа vаspitаnjа i оbrаzоvаnjа оbеzbеđuје vаspitаnjе i sticаnjе znаnjа о rоdnој rаvnоprаvnоsti, оbаvеznо sticаnjе znаnjа iz оblаsti sеksuаlnоg оbrаzоvаnjа i rеprоduktivnоg zdrаvlја, da se prоmоvišu mnоgоstrukоsti i višеslојnоsti lјudskih idеntitеtа i tаčаn prikаz istоpоlnе sеksuаlnо-еmоtivnе оriјеntаciје, trаnsrоdnоsti, trаnspоlnоsti i intеrsеksuаlnоsti, individuаlnоst, sоlidаrnоst i krеаtivnоst, nеdiskriminаciја, nеnаsilnа kulturа, nеguје svеst о rаzličitоstimа i rаzviја nе diskriminаtоrnа prаksа u cilјu prеvаzilаžеnjа rоdnih stеrеоtipа i prеdrаsudа i pоštоvаnjа rоdnе rаvnоprаvnоsti.
Pо člаnоvimа 56 i 57 budućеg Zаkоnа о rоdnој rаvnоprаvnоsti, deca će kroz školovanje od vrtića do fakulteta, slušati različita predavanja o slojevitosti identiteta, homoseksualnom odnosu, interseksualnosti, transrodnosti i seksualnoj orijentaciji.
Dozvoljeno usvajanje dece homoseksualcima?
Zaštitnik građana Saša Janković ovim zakonom predlaže još jednu stavku - usvajanje dece od strane pojedinaca bez obzira na bračno stanje, što su neki protumačili kao lukavi plan kako bi se usvajanje dece omogućilo istopolnim parovima. To se tvrdi u  saopštenju pokreta Dveri gde stoji i da je Saša Janković zaštitnik samo nekih građana. 
Usvajanje je regulisano člаnom 53 Zakona o rodnoj ravnopravnosti koji kaže sledeće:
Svаkо licе u gеnеrаtivnоm dоbu imа mоgućnоst dа pоd istim uslоvimа pоdnеsе zаhtеv zа usvојеnjе dеtеtа, bеz оbzirа nа pоl i nа brаčnо stаnjе.
Ovim zakonom predviđa se i intеgrisаnjе rоdnе rаvnоprаvnоsti u nаstаvnе plаnоvе i prоgrаmе оbrаzоvnih instituciја nа kојimа sе оbrаzuје nаstаvni kаdаr, kоrišćеnjе rоdnо оsеtlјivоg јеzikа u udžbеnicimа i nаstаvnоm prоcеsu, prоcеnjivаnjе udžbеnikа i priručnikа iz pеrspеktivе njihоvоg dirеktnоg i pоsrеdnоg rоdnоg sаdržаја, kоrišćеnjе rоdnо оsеtlјivоg јеzikа u svеdоčаnstvimа, diplоmаmа, kvаlifikаciјаmа,  zvаnjimа, zаnimаnjimа i licеncimа...
 Ustav Srbije ne poznaje kategorije "roda", "rodne ravnopravnosti", "rodnog identiteta" i "seksualne orijentacije", te podsećaju da član 15. Ustava jemči ravnopravnost polova "tj. muškaraca i žena". Konvencija koju je potpisala Srbija, a koja pominje "rod", "rodni identitet" i "seksualnu orijentaciju" nije u skladu sa Ustavom Srbije koji ima primat. 
 Model zakona u suprotnosti sa odredbom 43. Ustava Srbije koja kaže: "roditelji i zakonski staraoci imaju pravo da svojoj deci obezbede versko i moralno obrazovanje u skladu sa svojim uverenjima". Pozvaju se građane da popune formular i na taj način proslede svoje sugestije, komentare i slično u vezi sa predlogom Zakona o rodnoj ravnopravnosti. 
Pomenuti formular pronaci cete ovde :

Potpisimo peticiju i pomozimo roditeljima

Pomozimo im svojim potpisom, potpisimo peticiju i pomozimo roditeljima,da ostvare pravo na bolovanje,sve vreme dok se njihovi malisani lece od raka

http://www.peticije24.com/bolovanje_za_roditeljedokle_god_se_decaobolela_od_rakalece


Potpisite peticiju -  Bolovanje za roditelje, dokle god se deca obolela od raka, lece.


Vlada odbila predlog da se roditeljima čija su deca obolela od raka dozvoli odsustvo sa posla tokom lečenja

Vlada Srbije odbila predlog da se izmeni Zakon o zdravstvenom osiguranju, kojim je predloženo da se roditeljima čija su deca obolela od raka omogući odsustvovanje sa posla dok traje lečenje !

Prema važećim zakonskim propisima u Srbiji maksimalno odsustovanje roditelja dece obolele od raka je do četiri meseca, iako se karcinom i leukemija leče znatno duže.

четвртак, 26. фебруар 2015.

Dokle ćemo ćutati?

"Ako od ovog ne napravimo javno pitanje nećemo moći da sprečimo daleko veće probleme koji prete svim porodicama u Srbiji."
Piše: Andrej Fajgelj
Našeg osmogodišnjeg sina su u školi učili da se ljubi sa drugim dečacima, da se predstavlja kao devojčica i da može imati seksualne odnose sa istim polom. Najstrašnije od svega je što ove lekcije nedeljama niko nije primetio.
Saznali smo sasvim slučajno, tako što je dete kroz stidljivi kikot prijavilo „danas smo radili seksija“. Kada se klupko razmotalo, svi smo bili podjednako zaprepašćeni: roditelji, učiteljice i direktor škole.
Lekcije nisu bile deo redovne nastave već programa „Promocija humanih vrednosti“ koji sprovodi Crveni krst Srbije uz podršku Ministarstva zdravlja, a sa ciljem smanjenja vršnjačkog nasilja.
Umesto dobročinstva, vrednosti po kojoj ga svi poznajemo, Crveni krst je izabrao da promoviše „interkulturološke vrednosti“. Ako nije dovoljno jasno, to su tolerancija, poštovanje različitosti, rodna ravnopravnost, dečja prava. I dalje nije jasno?
Evo ovako: kad vaši sinovi ljube drugare to je „tolerancija“, kad glume devojčice to je „rodna ravnopravnost“, kad se uče homoseksualizmu to su „dečja prava“.
Nije sarkazam, deci su za te vrednosti zaista ponuđena ta objašnjenja.
Promocija homoseksualizma se po svoj prilici dogodila slučajno. Volonterka je govorila o seksualnom zlostavljanju, deca su se zasmejala, ona im je objasnila da niko ne sme da ih pipa dok ne napune 18, a da posle mogu imati seksualne odnose „sa suprotnim i sa istim polom“.
Ups! Nehotice je pred decom ponovila politički korektni izraz kojim su je bombardovali na svim radionicama svih NVO i koji svi donatori vole da čuju.
Možemo li je kriviti?
Kriv je onaj ko bira vrednosti koje će se promovisati našoj deci. Da li promocija homoseksualizma spada u promociju humanih vrednosti?
Liberalna dogma koja preovlađuje u velikom delu najrazvijenijih zemalja, pogotovo u Evropskoj uniji i SAD, na ovo pitanje daje potvrdan odgovor. Ona uči da su seksualnost i rodni identitet stvar dečije slobode izbora: „kao čarolijom, dečak postaje devojčica, a devojčica postaje dečak“ – piše u programu koji je podržalo Ministarstvo zdravlja Srbije.
Naša duboka uverenja da dečak treba da bude dečak, da maloj deci ne treba uopšte govoriti o seksu, a pogotovo ne sa istim polom, po liberalima nisu ništa drugo nego represija.
Udarna pesnica liberalizma u Srbiji je novi građanski zakonik. Njegovi zastupnici „uvode nove standarde ponašanja u porodici“ kao da su naše porodice njihova dedovina. Cilj im je isti – smanjenje vršnjačkog nasilja – a glavna reforma je proglašavanje roditeljske ćuške za zlostavljanje.
U nekim školama deci već dele telefonski broj za denunciranje mama i tata – roditeljske osovine zla.
Ponovo će nastupiti doba da država otima decu od roditelja, nešto što Srbi nisu doživeli od turskog danka u krvi. Vaspitana protiv naše volje i okrenuta protiv nas, naša deca će postati liberalni janjičari.
Ovde sam izneo lično iskustvo u javnost, zbog čega dugujem izvinjenje ostatku razreda. Naša škola je među najboljima, što je dokazao i naš zajednički odgovor na ovu krizu. Ali sa istim problemom se suočavaju i drugi: znate li vi čemu uče vašu decu?
Dokle ćemo ćutati?
Ako od ovog ne napravimo javno pitanje nećemo moći da sprečimo daleko veće probleme koji prete svim porodicama u Srbiji.
Na nama roditeljima je da pošaljemo poruku da naše škole i porodice nisu probni poligon za radikalni liberalizam. O vaspitavanju naše dece, o standardima ponašanja u našim porodicama, odlučivaćemo mi, a ne nabeđeni ideolozi koji preziru stvarnost i nadmene birokrate koje nikom ne polažu račune.
Vršnjačko nasilje je naraslo kada su liberali umanjili autoritet učitelja. Njihovo „rešenje“ da umanje i autoritet roditelja će samo doliti ulje na vatru. Potrebno je vratiti autoritet u škole. Vršnjačko nasilje se neće rešiti tako što će dečaci postati devojčice, već tako što će postati vitezovi. Potuci se, ali ne da bi maltretirao slabijeg, već da bi ga zaštitio.
Izdiktirajmo spisak svojih vrednosti, da nam ga ne bi diktirali drugi.
(Večernje novosti)

четвртак, 5. фебруар 2015.

Vredno postovanja

Tekst koji me nije ostavio ravnodusnom.

Познајем једну велику каријеристкињу, мајку 3 деце, 25 година у браку, срећну и задовољну жену, ево чека синове да пожени. Било је током њене каријере много успона и падова што са мужем што са децом, али она као једна мудра жена умела је да изрони као победник Богојављенског крста са истим таквим крстом у руци , верујући у ону ''Једном за цео живот''. Тако је та храбра каријеристкиња чувала, неговала, крпила поцепано, лепила сломљено, подгрејавала охлађено.
Морам рећи, жртвовала се за своја четири мушкарца, али није себе унесрећила, јер није имала иделане снове о животу и поред свега није сама себи бивала довољна. Увек је желела да иде даље, мимо себе да изађе, да осети другу душу која дише њеним ритмом, да створи живот, то чудо природе. Створили су три живота, три сокола, три домаћина. Ај, колико је ова каријеристкиња добро донела Србији.
Свесна је она чињенице да су њена деца само њена срећа, али је исто тако свесна да су радост будућности. Некад су веселили комшилук несташлуцима, а њу и супруга каткад и нервирали. Али данас, када су храбри момци, стасали за женидбу, мајка зна да је дала све да ова земља данас не буде мања за те три главе, за те три душе, за та три чиста срца.
Понос је изградити овакву каријеру, а уистину далеко је теже него ли пословну.


среда, 28. јануар 2015.

Cадржаји су који се нуде најмлађој читалачкој публици.


Није реч ни о каквом хорор роману, већ о стрипу објављеном у „Малом Политикином забавнику“, дечјем часопису „поучног и забавног садржаја, који је намењен школарцима узраста од шест до 12 година“, како је наведено на сајту часописа. А у стрипу „Мерлин и Деда Мраз“ визуелизовани су бауци, митска бића која се у бајкама често хране малом децом, током једне своје гозбе на којој је печена беба један од специјалитета.
Овакви прикази, према оцени психолога и социолога, могу значајно да утичу на децу у том узрасту, изазивајући у њима или трауме или пак потпуну неосетљивост, која у крајњој линији води ка већој агресивности када порасту.
Француски стрип
„Мерлин и Деда Мраз“ је француски стрип из куће „Медија тун“, која окупља највеће стрип-издаваче. На сајту „Медија туна“ пише да је стрип намењен свим узрастима.
- То је период у којем су деца врло осетљива. Код млађих се тако развијају рационални страхови од ирационалних ствари, а код старијих се ствара виши ниво емоционалне неосетљивости, низак степен емпатије. Деца, да тако кажемо, огуглају па касније лакше прихватају и сцене правог насиља. У томе може да лежи и узрок неке будуће агресије или пак опште анксиозности, односно стрепње и страха од свега и свачега – каже психотерапеут Милена Опарница, уз оцену да би у овом случају неки вид цензуре морао да постоји.
Сличног је мишљења и социолог Драгана Димић, која истиче да дете, као табула раза, прихвата све и свашта.
- Тако може да прихвати и ово, али онда не треба да чуди ако једно дете стави друго у рерну или га убаци у веш-машину – каже Драгана Динић.
Генерални директор „Политике АД“ и главни и одговорни уредник „Малог Политикиног забавника“ Зефирино Граси признаје да се редакцији јавило више људи негодујући због садржаја стрипа који је објављен у новогодишњем броју.
- Припремићемо неки одговор који ћемо објавити – каже Граси.
Он додаје да је на колегијуму било приче о томе пре него што је стрип објављен и да је процена била да нема ничег спорног.
- Реч је само о бајци у којој се деца боре против баукова који једу децу. То је као и Црвенкапа, коју заједно с баком поједе вук па их на крају спасава ловац – каже Граси.

субота, 24. јануар 2015.

APEL DRZAVI

Piše: Ratko Dmitrović
U jednom beogradskom listu za decu objavljen je strip u kojem se glavni junaci hrane pečenom decom. Da se otkloni svaka eventualna zabluda, nacrtano je dete nabijeno na ražanj iznad vatre, a okolo iskežene spodobe čekaju ručak. Jezivo. Da mozak stane. Taj udžbenik kanibalizma došao je iz Francuske, pod bezazlenim imenom „Merlin i Deda Mraz“.
Pre neko veče, da ne imenujem televiziju, jer tu bitne razlike nema, emitovan je film gde pečena deca nisu na jelovniku ali zato jesu sirovi ljudski vratovi: krv šiklja na sve strane, zamućene oči, životinjski urlici, čupanje unutrašnjih organa, žvakanje. Jezivo. Da mozak stane.
Ima tome oko dve godine kako sam napisao i objavio tekst, apel, jauk da država, Vlada Srbije, uredbom, zakonom, kako god bilo, zabrani emitovanje filmova s elementima brutalnog nasilja, na televizijama s nacionalnom frekvencijom, a i šire. Povodom toga javilo se nekoliko društvu poznatih ljudi, među njima i tadašnji predsednik De­­­­mo­­krat­ske stranke, te me izgrdiše na pasja kola jer, evo, Dmitrović hoće da uvede cenzuru, to su retrogradne snage, protivnici progresa, aveti devedesetih, s takvima nećemo u Evropu…
Moja osnovna teza bila je, i ostala, da brutalno nasilje, u stvarnom životu ili na filmu (posebno na filmu, jer to nam je stalno pred očima, dnevno i po nekoliko sati) ostavlja trag u čoveku, skladišti se u dubokim slojevima naše podsvesti i kod određenog broja ljudi, iznenada, logikom koju nikada nećemo dešifrovati, aktivira se u formi krvavih tragova.
Otuda, uglavnom otuda – ubeđen sam, imam bezbroj razloga da budem ubeđen – ova jeziva ubistva po Srbiji, kao preslikana s filmske trake neke američke ili britanske produkcije, kada do juče miran, kulturan, snishodljiv čovek pobije nečiju celu porodicu, ili uzme pušku, krene ulicom i ubija sve koji naiđu, ili, što ranije nikada nije bilo, sin ubije roditelje, majka dete, otac sina, sestra brata.
Ništa od svega ovoga država – ministarstva obrazovanja, kulture i informisanja, ne znam ko je nadležan – ne vidi kao problem, razlog za intervenciju. Ugledni psiholozi, psihoterapeuti, sociolozi upozoravaju da je zastrašujući stepen agresije koja se sliva sa stranica i ekrana naših medija, ali džaba, nema ko da ih čuje.
Umesto toga Vlada Srbije priprema za usvajanje Građanski zakonik koji će zabraniti roditeljima da fizički kažnjavaju sopstvenu decu. Ide se na princip odgoja kroz razgovor. Sedmogodišnje dete uzme očev čekić s balkona i razbije prozor, a onda otac i majka sednu i dva, tri sata objašnjavaju nasledniku zbog čega to nije dobro. Efekte takvog „kažnjavanja“ gledamo svakoga dana po osnovnim i srednjim školama Srbije, gde profesori jedva izvlače živu glavu pred učenicima na koje više ne smeju ni glas da podignu, taman da ih ovi pljuju u lice, kao što se inače i događa.

субота, 10. јануар 2015.

ДЕЦА СУ НАША, А НЕ ДРЖАВНА

Не дозволимо да нам други према туђим интересима и мерама кроје законе о нашим породицама!

ПРЕДСЕДНИКУ РЕПУБЛИКЕ СРБИЈЕ,
ВЛАДИ РЕПУБЛИКЕ СРБИЈЕ,
НАРОДНОИЈ СКУПШТИНИ РЕПУБЛИКЕ СРБИЈЕ,
ЈАВНОСТИ СРБИЈЕ
Поштовани,
Ми, доле потписани, дижемо свој глас против новог удара на српску породицу, који овог пута покушавају да изведу новим Грађанским закоником кроз забрану сваког физичког кажњавања деце, понекад (не увек) неопходног у случајевима када мало дете не разуме последице поступака којима угрожава себе и друге или када је насилно и агресивно према другој деци, одраслима и животињама.
Подсећамо да је:
1. Правни систем Србије, у погледу положаја и заштите деце, доношењем Породичног закона 2005. године, у потпуности усклађен са Конвенцијом УН о правима детета и другим ратификованим међународним документима који се баве тим питањем. Зато је свака измена нашег законодавства ради тобожњег усклађивања са међународним правом непотребна.
2. Мора се избећи опасност доношења неприменљивих закона, који уносе правну несигурност и руше ауторитет државе. Анкета објављена у дневном листу Политика показује да је 83 одсто испитаних против изједначавања педагошког физичког кажњавања деце са злостављањем детета, што јасно говори да ће закон који то изједначавање спроводи, ако се усвоји, бити неприменљив.
3. Законодавна реформа не сме да доведе до тога да у односима родитеља и деце већи ауторитет од мајке и оца постане држава. Последице уплитања државе у сферу осетљивих породичних односа могу да буду кобне и за породицу као темељ сваке снажне државе, али и за сам ауторитет државне власти. Злоупотреба дискреционих овлашћења од стране државне власти, у виду најдрастичније принудне мере државне интервенције у породичне односе – одузимања деце, води урушавању породице. Тиме држава у свакој породици добија уместо најприроднијег савезника потенцијалног противника, чиме се шири антагонистички фронт у унутрашњем рату између државе и друштва, целине и делова.
4. Иза намере да се новим Грађанским закоником у Србији пропише забрана сваког облика телесног кажњавања деце од стране родитеља не стоји брига за права деце, већ злокобни план да се једним системом парасанкција задре дубоко с оне стране границе која дели приватну од јавне сфере. Тиме би се сфера забрањених, противправних и друштвеноопасних радњи проширила и ван законом предвиђеног круга кривичних дела, а надлежност изрицања породично-правних санкција за телесно кажњавање деце пренела на органе којине не припадају судској грани власти. На основу нејасно и широко дефинисаног бића једног квазиделикта, о родитељском праву би одлучивали уместо „суда у одумирању”, центри за социјални рад или сличне установе друштвене бриге о породици. Следствено, прва жртва оваквог процеса заобилазног инкриминисања појединих страна породичног живота било би начело правне сигурности.
5. Пошто је јасно да држава Србија нема новчаних средстава да финансира нову функцију сталног надзора над породичним животом, средства би се по свој прилици обезбеђивала на основу пројектног финансирања из иностраних глобалистичких антипородичних фондација.
У земљи у којој 30 хиљада људи годишње више умре него што се роди, и коју сваке године напусти преко 35 хиљада, углавном младих, и која је од пописа 2002. до пописа 2011, остала без 400 хиљада становника, крајње је време за заштиту породице и деце, а не за њихово додатно разарање антипородичним нормама.
Буком која се диже око забране кажњавања деце само се скреће пажња са системских узрока проблема породице у Србији. Под изговором заштите деце од физичког кажњавања доћиће до ослобађања државне моћи, без гаранција да ће интереси детета бити заштићени.
Деца су наша а не државна, а државу финансирамо ми, и она је ту због нас! Зато не дозволимо да нам други према туђим интересима и мерама кроје законе о нашим породицама!
Уочи Божића, 2015.
Потписници:
1. Академик Коста Чавошки
2. Др Зоран Поњавић, професор Породичног права, Правни факултет Универзитета у Крагујевцу
3. Проф. др Слободан Антонић, Филозофски факултет Универзитета у Београду
4. Др Зоран Чворовић, доцент, Правни факултет Универзитета у Крагујевцу
5. Проф. др Александар Липковски, Математички факултет Универзитета у Београду
6. Коста Димитријевић, књижевник и новинар
7. Мр Владимир Димитријевић, публициста
8. Власта Младеновић, књижевник
9. Драган Хамовић, књижевник
10. Доц. др Валентина Хамовић, Учитељски факултет у Београду
11. Југослав Кипријановић, новинар
12. Зоран Павловић, историчар
13. Радомир Батуран, књижевник
14. Момчило Селић, књижевник
15. Ана Селић, преводилац
16. Жељко Цвијановић, новинар, уредник портала Нови Стандард“
17. Проф.др Иван Дојчиновић, Физички факултет Универзитета у Београду
18. Др Јелена Дојчиновић, Астрономска опсерваторија у Београду
19. Доц. др Павле Ботић, Филозофски факултет Универзитета у Новом Саду
20. Татјана Ботић
21. Др Миша Ђурковић, виши научни сарадник Института за европске студије у Београду
22. Бошко Обрадовић, ИК Катена мунди, уредник
23. Бранимир Нешић, директор ИК Катена мунди
24. Никола Маринковић, књижевни критичар
25. Др Љубомир Протић, професор Математичког факултета Универзитета у Београду (у пензији)
26. Др Слободан Јанковић, истраживач сарадник, Институт за међународну политику и привреду у Београду
27. Проф. др Драгиша Бојовић, Филозофски факултет Универзитета у Нишу
28. Бранко Павловић, адвокат, Београд
29. Хаџи Ђорђе Ј. Јанић, књижевник
30. Слободан и Драгана Стамболовић, Београд
31. Слободан Цветковић
32. Весна Цветковић
33. Павле Цветковић
34. Марија Цветковић
35. Милорад Маринковић
36. Драган Вујисић, предузетник
37. Данијела Вујисић, професор
38. Драгиша Јевтић, официр у пензији
39. Зоран Шкорић, дипломирани економиста
* preuzeto od
http://www.standard.rs/